RIJEKA UGAR
Rijeka Ugar je desna pritoka Vrbasa. Izvire pod obroncima Vlašića na sjeverozapadnoj strani i u velikom padu dubi kaskadno korito, stiješnjeno kamenim blokovima, sabirući usput vode iz mnoštva potoka, vododerina i planinskih vrela. Ukupna dužina toka je 44,25 km, a pad 1073 m. Ukupna površina slivnog područja je 328 km2, a srednji godišnji proticaj na ušću je 6,98 m3/s. Ukupan energetski kapacitet toka je 204,6 GWh godišnje. Ugar je dijelom granična rijeka između teritorija Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Tu, u svom gornjem toku, sa svakim novim kilometrom koji rijeka prođe u svom izlomljenom toku, Ugar kao da se nadima, bubri i širi u sve većim virovima, u čijoj pjeni i zelenim bentovima utočište nalazi ugarska pastrmka, svijetle, gotovo srebrnkaste pigmentacije, posute peludom malih oranž tufnica. Društvo joj prave valjkasti pijori zlatastih trbuščića i pokoji mramorisani pešić, što često završi u čeljustima kao iskri brzih pastrmki.
Na mjestu gdje se magistralni put Travnik – Kneževo – Banja Luka sastaje sa rijekom, a borovi i smreke postepeno ustupaju mjesto bukvi i grabu, Ugar se smiruje i ulazi u blagu pastoralnu dolinu, tekući lagano ka istoku i svojoj majci Vrbasu. Usput, prima sa desne strane dvije moćne vode, Ilomsku i Kobiljsku rijeku, i tako ojačan, i kisikom bogato prokrvljen, nakon desetak kilometara mirnog toka kroz livade i rakite, Ugar polako počinje da dubi jedan od najljepših i najdivljijih kanjona u ovom dijelu Evrope. To je ujedno i mjesto gdje se Ugar napokon sastaje sa svojim strašnim imenom; gdje se pejzaž sažima, produbljuje i zatamnjuje – postaje kao garež, ugarak, kao Ugar, gdje poskok i medvjed zajedno piju vodu, gdje noć nastupa iznenada i bez sutona, kao crni mjehur, narastao od tamnog soka.
VODOPAD NA UGRIĆU
Ugrić se nalazi ispod ski lifta Ugar, uljeva se u rijeku Ugar. Manjeg je toka nego sam Ugar. Ima dva prekrasna vodopada. Komunikativan je bilo vozilom ili pješke, predstavlja cilj mnogim pješačkim turama. Na udaljenosti oko 2 sata od hotela, upoznajete novi izgled i ljepotu ove planine. Vodopad je visok nekih 15m i pruža mogućnosti prolaska ispod njega.
OVČARSKI PAS TORNJAK
Ova pasmina živi na području BiH koja je tu postojala hiljadu godina unazad, o čemu svijedoče i pisani dokumenti. Kroničari su ovog psa registrirali prije deset stoljeća pod nazivom Kanis montanus – planinski pas, a od davnina ga je naše domaće stanovništvo nazvalo Tornjak. Tornjak je kao autohtona pasmina registrovan 9. 5. 1981. godine pod imenom “Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak”. Tornjak je pastirski pas čija je zemlja porijekla Bosna i Hercegovina, a dominantan region uzgoja u BiH je širi region planine Vlašić (centralni dio BiH).
Prvi pisani zapisi o ovom psu i njegovim tjelesnim mjerama i osobinama na našem području potiću iz 1067. godine. Tornjak pripada familiji Canis familiaris matris optimale koja vodi porijeklo još od 2000 godina prije naše ere. Ime Tornjak potiče od riječi “tor” što znači ograđen prostor za smještaj i odmor ovaca na otvorenom prostoru na planinskoj ispaši.
Tornjak je plemenit, snažan, skladan i čvrst pas, skoro kvadratičan, prijatnog izgleda koji mu daje višebojna ili dvobojna gusta i duga dlaka, sa karakteristično nošenim kitnjastim repom. Glava, uši, prednji dio nogu i šape odlakani su kraćom, pravom i gustom dlakom, dok vrat ima izraženu grivu. Trup i zadnji dio nogu, kao i rep, odlakani su dugom tvrdom i pravom dlakom s gustom poddlakom. Dlaka ne bi smjela biti kraća od 9 cm, a što je duža to je poželjnjija, osobito griva vrata i “zastavice” na nogama i repu.
Tornjak je staložen pas, dobroćudan prema ljudima (zbog ataka mnogobrojnih osvajača oštri psi su ubijani), oprezno agresivan prema zvijerima i napadačima na dom, tor, stado ili gospodara. Ustrajan je u izvršavanju postavljenih zadataka, lahko shvata naredbu gospodara i obuku, nepodmitljiv je i nepovjerljiv prema strancima, vrlo je otporan na bolesti. Skromnih je zahtjeva u ishrani i smještaju (u sniježnim noćima ostaje ležati u snijegu koji ga vrlo često i prekrije). Genetski je vrlo dominantan. Tijelo mu je vrlo snažno i skladno, pokreti lahki i skoro dostojanstveni. Dio lica (minimalno vrh njuške) je uvijek svjetliji od tamnih oznaka na tijelu. Pogled je specifičan, bistar, samosvjestan, ozbiljan i miran. Dlaka s poddlakom bogata i tako složena da štiti od svih vremenskih nepogoda. Rep je kosmat i nošen visoko poput zastave. Izvor Bosansko-hercegovački pastirski pas- tornjak Kinološki klub TORNJAK – Travnik. Web: http://www.bhtornjak.com
ROSA BRANDIS – endemska ruža
Ruža Rosa Brandis, što bez trnja raste na planini Vlašić a pušta bodlje kad se presadi u grad, nosi naziv po uglednom jezuiti i botaničaru Eriku Brandisu.
ENICIJAN – endemska biljka
Koristi se u farmaciji i kozmetici. Jako rijetka vrsta. Postoji nekoliko vrsta encijana ovisno od toga na kojoj visini raste. Postoji potreba da se ova endemska biljka zaštiti. Na planini Vlašić zbog nemoguće kontrole i zaštite ovu endemsku vrstu je sve teže naći na samom centru Babanovca gdje je nekada i bila. Sada Encijan nalazimo na platou Galice ili na Devećanima. U narodu je poznat ka biljka od koje se pravi jako zdrav napitak, koji ćisti krv, pa po tome nosi i naziv srčanik lincura.
